Delfi knjizare NaslovnaDelfi knjizare KnjigeDelfi knjizare Strane knjigeDelfi knjizare MuzikaDelfi knjizare FilmoviDelfi knjizare Video igreDelfi knjizare ulazniceDelfi knjizare kartolerijaDelfi knjizare VestiDelfi knjizare BlogDelfi Knjizare
Prijava |
Registracija
Kontakt | Pomoć | O nama
Delfi knjizare
delfi.rs
delfi.rs
delfi.rs
Blog
Duša slovenska i Lady O.K. (Ili profil srpske čitateljke)

17.10.2011.
„Kraj je odličan, on mi se najviše sviđa. U stvari, da je cela knjiga kao kraj mislim da bi mi više legla“, kaže mi jedna gospođa, nakon što je završila sa čitanjem mog  romana Magični teatar ljubavi i smrti. „Da me ne shvatiš pogrešno, mislim sviđa mi se i ovako ...“ Itd. itd., sledi ono što misli da bih volela da čujem.
   Ja nisam sasvim sigurna da razumem u čemu je to posebnost kraja. Za mene je on nešto što logično sledi priču i, istovremeno, nešto što ja volim, u životu i u romanima, a kad već ne mogu uvek da imam u životu, mogu bar u onome što izmišljam: karmu koja radi svoj posao kako treba; da svako dobije ono što je zaslužio.
   „Šta misliš o kraju?“ pitam zato jednu drugu gospođu, nakon što mi je (sve u svemu sa mnogo više entuzijazma) dala svoje  mišljenje o knjizi.
   „Mmm ...“ kaže ona. „Iskreno rečeno, malo mi je melodramatičan. Malo previše ... Meri Higins Klark?“
 
   Ovo me je navelo na razmišljanje. Dve žene sličnih godina, obe sa pristojnim čitalačkim stažom. U redu, jesu malo različite, ali obe su žene, a ja nisam Li Čajld ni Dejvid Baldači, prevedeno –  u mojim pričama nema sofisticiranog oružja ni masovnog pomora, ja se, da citiram u nešto slobodnijem prevodu Agatu Kristi, specijalizujem za privatna, mala ubistva. Osim toga, ne zaobilazim emocije na račun akcije. Sve u svemu, ’proizvodim’ znači nešto što bi ženama trebalo da ’legne’, bez obzira na tip. Zašto su, onda, ova dva mišljenja bila tako dijametralno suprotna, maltene kao fotografija i njen negativ?
    Desilo se da sam ubrzo nakon toga, sledeći razmenu mišljenja sa urednikom jedne izdavačke kuće o položaju krimića u Srbiji i tragajući za odgovorima, proveravala najnoviju bestseler listu londonskog Sandej Tajmsa. Surprise, surprise:  od deset najprodavanijih naslova – sedam su bili krimići, trileri i slično! Bilo koja domaća lista priča, naravno, nešto drugačiju priču.
   Činjenica: većinu čitalačke publike, bar kada su u pitanju zemlje gde ne postoji polna diskriminacija,  čine žene. Dakle, one dobrim delom određuju koje knjige će dospeti na bestseler liste.
   Logičan zaključak: srpske i čitateljke u Velikoj Britaniji su  ... recimo malo različite. Ili malo više.
  
   Elem, srpska čitateljka: Prva gore pomenuta gospođa je, rekla bih, njen tipični predstavnik  i nju ću, u nedostatku boljeg izraza, nazvati Duša slovenska. Ona u principu ne mari za kriminalističke romane (moj je pročitala samo zato što smo u rodbinskim odnosima). Njena omiljena literatura su, kako to ona zove, ’životne’ knjige, one čije teme prepoznaje sopstvenim, ili iskustvom roda i okruženja. Ili knjige koje su odraz njenih snova, najčešće romantičnih, najčešće neispunjenih. Ukratko, Duša slovenska voli knjige koje su nabijene emocijama.
   Ona najvažnija je, naravno, ljubav, Ljubav sa velikim Lj, promenjena kroz sve padeže, glagolske oblike i rodove. Zašto bi neko pisao o ubistvu, ako može da piše o ljubavi? Zašto bi neko čitao o belosvetskim zaverama, kada može sebi da priušti jednu dobru ljubavnu priču?
   Ali postoji još jedna vrlo popularna emocija kada je u pitanju izbor literature ovog tipa srpske čitateljke. A to je tuga (otuda ’Duša slovenska’, po onoj Đoletovoj pesmi). Tuga, u mnogim svojim oblicima, ’leže’ u njen sistem prirodno, zato što u njemu postoji – sa rođenjem stiglo? Životom ili mentalitetom uzrokovano? – prirodno mesto za nju. I zato je tužna priča – dobra priča. Jer to je, na kraju krajeva – životna priča.
   Što, naravno, ne znači da Duša slovenska nema smisla za humor i povremeno ne priušti sebi nešto što će je nasmejati. Neki duhovit chick-lit roman, recimo.
 
 Logično sledi da je druga pomenuta gospođa predstavnik ženske čitalačke manjine kada je Srbija u pitanju. Nju ću nazvati Lady O.K., što je bio nadimak moje profesorke engleskog u gimnaziji ( što na račun inicijala njenog imena, što iz nekih drugih razloga), zato što je ona bila savršen primer ovog tipa žene i čitateljke (Engleska škola?). Svaki školski čas bi započela bacanjem dnevnika na sto i odlučnom izjavom: „Neću da se uzbuđujem.“
   I čini mi se da ova izjava može zapravo da posluži kao rezime kompletnog jednog stava: Lady O.K. ne voli emocije na izložbi, niti kod sebe, niti oko sebe. Ona je, maltene u skladu sa tom titulom, nalik pripadnicima britanske aristokratije, od kolevke naučenim da je stiff upper lip rešenje za emotivne napade, sa koje god strane dolazili. Njene emocije su njen biznis i ničiji više, a ona već zna kako da im stane na rep.
  Te tako i kada bira knjige, Lady O.K. u principu zaobilazi priče smišljene za to da udaraju direktno u srce i radije se hvata onih koje angažuju njene mentalne procese. Zato će radije pogađati ko je ubica ili, zajedno sa autorom, pokušavati da demistifikuje tajne masona, templara i drugih zagonetnih redova,  nego da uzdiše nad neostvarenim ljubavima i roni suze nad tuđim tužnim sudbinama.
   Njena vrsta humora? Parodije, satira u svim oblicima, podsmeh slabostima ljudske vrste. Što eksplicitnije – to bolje.
 
   Naravno, Duša slovenska i Lady O.K. su dve krajnje tačke spektra i ovaj komentar sasvim sigurno ne znači da mislim da onima sa ’viškom srca’ fali mozga ili, ne daj Bože – obrnuto. Postoje mnogi prelazni oblici i većina nas je negde između. Nekad smo malo više jedno, na račun onog drugog, možda zato što nam je jedan od ta dva organa draži, ili ga lakše upotrebljavamo nego onaj drugi; možda zbog podneblja, vaspitanja, ili istorije, opšte i sopstvene.
   A postoje i slučajevi gde je ’srazmera’ skoro savršena.
   Ako ste u dilemi – bacite pogled na svoju biblioteku.

N.B. Pretpostavljam da nije bilo potrebno naglašavati da ’ozbiljna’ književna dela uvek zahtevaju ozbiljnu upotrebu oba organa.

| Podeli

Komentari
Komentar
(* obavezno)

*

*

*
Da biste poslali komentar morate prepoznati knjigu koja se zove:
SMRT U STRANOJ ZEMLJI
tako što ćete sliku njene korice prevući na crveno polje.

detaljnijedetaljnijedetaljnije



 

 BlogVi ste ovde: Naslovna Blog
1 2 3 4 5 6

Otkud to da nam već nekoliko godina unazad sa severa kontinenta stigne nekoliko vrhunskih trilera i da su baš ti pisci uspeli da pogode ukus čitalaca širom sveta? U čemu je tajna iznenadne popularnosti skandinavskih pisaca krimića? Kada se početkom godine u bioskopima širom zemlje pojavio...

ceo tekst
Skribomanija je svoje najnovije utočiste našla u neselektivnom i sistematskom tweetovanju svega što u tweet može da stane – po principu „redom“. 1. Twitter je skup tweetova. 2. Tweetove tweetaju twitteraši. 3. Twitteraš uglavnom nije uzrok tweeta. 4. Tweet je uglavnom...

ceo tekst
„Kraj je odličan, on mi se najviše sviđa. U stvari, da je cela knjiga kao kraj mislim da bi mi više legla“, kaže mi jedna gospođa, nakon što je završila sa čitanjem mog  romana Magični teatar ljubavi i smrti. „Da me ne shvatiš pogrešno, mislim sviđa mi se i ovako...

ceo tekst
Vojska pod Osmanom nije bila redovna, nju su činili dobrovoljci, a koliki će njihov odziv biti i kolika će velika biti vojska nekog vladara, zavisilo je od njegovog imena i ugleda. Kada bi hteo da zarati, vladar bi nekoliko dana preko telala, javnih vikača, pozivao ratnike i oni bi se okupili na...

ceo tekst
Možda je za sve kriva izreka “Ko čeka taj dočeka”. Verujem da joj je namera bila da potakne strpljenje. Ali, stvarnost pokazuje da se ta namera nije ostvarila. Naprotiv, protumačena je tako da većina žena i muškaraca provede život čekajući na sreću koja će stići jednoga dana,...

ceo tekst
Definicija: Gradski, odnosno javni prevoz je usluga čijim korišćenjem možeš da se prevezeš iz jednog dela grada u drugi. Postoje tri vrste vozila kojima se usluga gradskog prevoza obavlja, i to su: autobus, trolejbus i tramvaj. Ukoliko živiš u Beogradu na raspolaganju ti je i voz, tj. Beovoz. I....

ceo tekst
Život na moru
Piše: Maša Rebić
01.07.2011.
„Live in the sunshine, swim the sea, drink the wild air...“ ( Ralph Waldo Emerson) Prema popisu iz 2003. Godine u Gornjoj Lastvi bilo je 6 stanovnika. Danas postoje samo dva. Ovo mestašce se nalazi na brdu Vrmac koji razdvaja Tivatski i Bokokotorski zaliv. Vrmac je zanimljiv jer je i...

ceo tekst
Svaki dan u prevozu provedem približno sat vremena – od kuće do posla i nazad. Negde u decembru, 2009. godine, u povratku sa posla svratio sam do knjižare i kupio knjigu „Ne daj mi nikada da odem“ Kazua Išigura. Nakon toga otišao sam do Slavije da sačekam prevoz do kuće. Na...

ceo tekst
Zapisi
Piše: Milisav Popović
20.05.2011.
Simboli, crteži, znaci – sve sami drevni načini saopštavanja, ispovijedanja, obznane, ali i hiljadugodišnjeg načina čuvanja sebe od zaborava. Bješe tako u vremenima kada je strah bio za tri prostora veći od današnjeg. A onda se svemir malo skupi i nastadoše slova. Rijetki su posjedovali...

ceo tekst
Prošle godine srednja škola u koju sam išao slavila je sedamdeset godina postojanja. Tom prilikom objavljena je monografija u okviru koje su objavljeni tekstovi bivših učenika u kojima smo pisali o svojim sećanjima na školske dane – zastupljeni su učenici gotovo svih sedamdeset generacija....

ceo tekst

 
1 2 3 4 5 6



0.00 din
KORPA JE TRENUTNO PRAZNA


0.00 din
LISTA ŽELJA JE TRENUTNO PRAZNA
Delfi knjizare top 10
top liste
top lista knjigetop lista knjige
top lista knjigetop lista knjige