U romanu su predočene delikatne ljubavne priče – ljubav glavnog junaka (naratora) prema svojoj koleginici, ljubav iste koleginice prema dosta starijoj, udatoj ženi. Sve ljubavi su neuzvraćene, čime se produbljuju dominantni motivi čežnje, neispunjenosti, ljubavne patnje. Ime naratora ne saznajemo sve do kraja romana (kao kod Kafke).
Roman se može podeliti na dva dela. U prvom je opisano prijateljstvo glavnog junaka i njegove koleginice Sumire. Spaja ih ljubav prema knjigama i čitanju. Sumire upoznaje Mju, kod koje počinje da radi i u koju se, naravno, zaljubljuje. U drugom delu se radnja premešta iz Japana u Evropu, roman pomalo počinje da podseća na detektivski triler. Sumire nestaje i do kraja ne uspevaju da je pronađu. Dolazi i do smenjivanja tema – umesto ljubavi i čežnje, u središtu je priča o praznini, odsustvu i gubitku drage osobe, gubljenju samog sebe.
Naslov je u samoj knjizi kontekstualizovan i objašnjen kao način na koji Sumire u svojim mislima imenuje Mju, nazivajući je – Moja Sputnik ljubav. Sputnik – bitnik – saputnik. To je i suština njihovig odnosa, jer one su saputnice tokom putovanja po Evropi, ali simbolično postaju dva satelita, koji kroz život kruže potpuno usamljeno. Isto je i u odnosu Sumire i glavnog junaka. " Iza stvari o kojima mislimo da znamo mnogo, krije se isto toliko onoga što ne znamo. Znanje nije ništa drugo do zbir naših neznanja. "