SJAJNO MJESTO ZA NESREĆU

Pariz kao nadahnuće za pisanje - to zvuči barem malo pretenciozno, jer ta vrsta inspiracije "mučila" je mnoge, pa i hrvatske pisce. No, četvrta prozna knjiga Damira Karakaša "Sjajno mjesto za nesreću", premda jest na neki način i roman o Parizu, nema veze s pretencioznošću. Ovaj je roman najkompleksnije je i najdorađenije što je Karakaš do sada napisao…

…"Sjajno mjesto za nesreću" u sebi sadrži zametke raznih žanrova - od vrlo široko shvaćene putopisne proze, preko ljubavnih dionica, do onih koje se tiču živopisnih junakovih cimera koji osim uvođenja poprilično naturalističkih prikaza zaokreću fabulu prema prikazu onih oblika preživljavanja koji se odvijaju s druge strane zakona.

Karakaševa proza oštar je i kritičan prikaz Pariza, Evrope očima "drugih", imigranata koji znaju kakvi su zaista tamošnji zakoni i zatvori.
…Ovo je roman koji se čita s guštom, ali i nekim mučnim osjećajem jer glavni je junak jedan od rijetkih likova koji je uopće imao alternativu.
Jagna Pogačnik

Ovo je roman o novoj Evropi i starim odnosima moći, roman s dna Evropske unije gdje se imigrantski puk snalazi kako zna: neki na crno rade za dvojicu, neki razmatraju druge još manje legalne opcije... Karakaš je opet napisao moćnu knjigu, čitku i dinamičnu, sočnu i na svoj način emotivnu.
Robert Perišić

U novom djelu Karakaš je zadržao sve znane osobine svog osebujnog proznog rukopisa bez pandana među suvremenim hrvatskim autorima: silnu književnu energiju i bujni vitalizam ekspresivne kratke rečenice oslobođene svih ukrasa stoga još djelotvornije, ubojitije, te karakterističan otkvačen, opor i mahom mračan, naturalistički pogled na zbilju.
Mirjana Jurišić