11.06.2012.
.jpg)
Ljiljana Habjanović Đurović gostovaće u subotu, 16 juna, u 10:30 sati, u knjižari Delfi u Kraljevu, gde će potpisivati svoj novi roman „Sjaj u oku zvezde“. Istog dana, od 13 sati, Ljiljana Habjanovic Djurovic posetiće i Čačak i promovisati svoj novi roman. Biće to odlična prilika za susret sa čitaocima koji su sa nestrpljenjem iščekivali „Sjaj u oku zvezde“. U okviru promotivne turneje Ljiljana Habjanović Đurović posetiće i knjižaru Delfi u Valjevu gde će se sa čitaocima susresti u subotu, 30. juna od 13 sati.
Ljiljana Habjanović Djurović je pet puta uzastopno bila najčitaniji pisac u bibliotekama Srbije, a 26 njenih knjiga je do sada objavljeno u inostranstvu, u 37 izdanja, na 12 jezika: češkom, italijanskom, grčkom, makedonskom, francuskom, mađarskom, bugarskom, ukrajinskom, ruskom, rumunskom, beloruskom…
„Sjaj u oku zvezde“ roman je o snazi vere, o problemima stvaralaštva i žrtvi, o darovima Duha Svetoga, o nevidljivoj svetlosti ikona, o ženama koje su menjale istoriju slavnog Vizantijskog carstva i istoriju hrišćanstva. Glavne junakinje romana „Sjaj u oku zvezde” jesu tri izuzetne žene, koje su živele u doba kada crkve nisu bile domovi Božji, već su ličile na povrtnjake i ptičarnike, kada je, po zapovesti careva i patrijaraha, ikonoljublje proglašeno za jeres, kada su ikone skrnavljene i javno uništavane, a svi koji ih poštuju – proganjani.
Irina i Teodora bile su vizantijske carice, volele su ikone i borile su se za povratak Ikonopoštovanja, svaka po svojoj moći i po svojoj prirodi. Lilija je bila ikonopisac. Nikada se nije odrekla svoje uzvišene umetnosti, čak ni kada su mnogi slikari odbacili dar Božji, kako bi primili darove carske. Lilija se ikonopisanja nije odrekla ni kada je ono zabranjeno. Znala je da „čoveku ne vredi da zadobije čitav svet – ako duši svojoj naudi”. Ostala je verna ikonopisanju, svoja, zagledana u „sjaj u oku Zvezde nezalazne“.
U romanu su odgovori na pitanja: kako nas Duh Sveti nadahnjuje i ispunjava, zašto prvu nedelju Vaskršnjeg posta slavimo kao Nedelju pobede pravoslavlja, kako nas, preko ikone, kroz vidljivo dotiče nevidljivo, šta može da učini majka koja svoga sina voli više od sopstvene duše, gde su granice vere, šta je mera ljubavi, šta je osnov svega čemu se nadamo, kako da budemo spremni za Osmi dan?
Roman je objavljen s blagoslovom, vladike crnogorsko-primorskog Amfilohija, koji je napisao i predgovor u kom, između ostalog kaže: „Da rugoba i demonski zverinji lik nisu i ne mogu biti poslednja reč o Bogu, svetu i čoveku, nego Prečisti Lik, ikona Boga Slova – o tome jednostavno, razuđeno i dramatično svedoči mudra spisateljka ove knjige”.