26.06.2012.

Karl Ove Knausgård je nagrađivani pisac mlađe generacije za čiji roman o odrastanju i porodici se moglo očekivati da će biti hvaljen od kritike, ali ne i da će isprovocirati neku veću pažnju javnosti ili raspravu. Međutim, upravo to se dogodilo - Knausgårdov roman (ili autobiografija? Žanr dela drugačije je označen u različitim izdanjima) isprovocirao je ogromnu i žučnu raspravu o etici i književnosti osigurao je autoru etiketu ’zločestog dečka’ norveške književnosti. Takođe, roman je prodat u pola miliona primeraka u Norveškoj. Šta se dogodilo?
Sam naslov romana ’Moja borba’ - evokacija naslova Hitlerove knjige - ukazuje da se radi o nečem provokativnom. Međutim, naslov je ironičan: radnja doslovno prati ličnu borbu glavnog lika sa članovima porodice i potragu za vlastitim identitetom, a autor je ovako naslovio knjigu jer mu je bilo komično kako je nešto privatno i sveprisutno kao što je ’moja borba’ zadobilo značenje zle nacističke ideologije. Nemcima naslov nije bio zabavan pa su objavili Knausgårdovu knjigu s izmenjenim naslovom.
Međutim, najveći razlog kontroverznosti knjige je činjenica da autor u šest delova ’Moje borbe’ iznosi sve neugodne privatne podatke o odnosima u svojoj porodici: u prvom delu opisuje smrt svog oca alkoholičara, u drugim delovima progovara o problemima s bivšom ženom koja pati od bipolarnog poremećaja te o svojoj nelagodi zbog toga što je roditelj.
Skandalozno ili smešno? U zapadnim društvima takav ispovedni roman verovatno bi prošao nezapaženo ili uz blago mrštenje. U Norveškoj je, pak, delo izazvalo pravu buru. Komentatori su zgroženi ovakvim javnim prikazivanjem ’prljavog rublja’, mediji se konstantno bave preispitivanjem etičnosti ovakvog pisanja, a članovi porodice tražili su od pisca da ne objavi delo ili da barem promeni njihova imena.
Sam Knausgård opisao je objavljivanje knjige kao svestan čin ’literarnog samoubistva’, a pompu koja je nastala nakon objavljivanja nazvao je ’paklom’. Ipak, ne žali što je objavio roman.
Ko je na kraju lud? Norvežani koji se zgražaju nad javnim iznošenjem porodičnih tajni ili druge kulture koje ne nalaze ništa posebno u takvom činu? Ili svi skupa?
Izvor: www.booksa.hr