POGLAVLJE 1: KOCKA EN FIN, NAJTSBRIDŽ, LONDON Artemis Faul je bio gotovo potpuno zadovoljan. Njegov otac će uskoro biti otpušten iz Univerzitetske bolnice u Helsinkiju. On sâm se sa zadovoljstvom pripremao za kasni ručak u En Finu, poznatom londonskom ribljem restoranu, a svakog trenutka trebalo je da mu naiđe i novi poslovni partner. Sve se odvijalo po planu. Njegov telohranitelj, Batler, nije bio toliko opušten. Doduše, taj to nije ni umeo. Ne postaje se držanjem ruku u džepovima najsmrtonosniji čovek na svetu. Divovski Evroazijac leteo je između stolova, postavljao uobičajenu sigurnosnu skalameriju i raščišćavao put za bekstvo. „Jesi li stavio ’bube’ u uši?“ – upitao je svog poslodavca. Artemis duboko uzdahnu. „Jesam, Batlere, iako ne verujem da nam ovde preti bilo kakva opasnost. Očekuje nas savršeno zakonit poslovni sastanak usred bela dana, ako boga znaš.“ „Bube“ su zapravo bile sunđerasti zvučni filteri, iščupani iz kaciga vilinske Policije Nižih Slojeva. Batler ih je, kao i još neka čuda vilinske tehnologije, nabavio otprilike godinu dana ranije, kada se tokom ostvarenja jednog Artemisovog poduhvata suočio sa njihovim specijalcima. Sunđeri su poticali iz LEP-ovih laboratorija, a u sebi su imali sićušne porozne opne koje su se automatski zatvarale čim nivo decibela pređe određenu vrednost. „Možda, Artemise, ali ubice najviše vole kada te zateknu nespremnog.“ „Verovatno si u pravu“, reče Artemis, razgledajući jelovnik. „Ali ko bi uopšte imao motiv da nas ubije?“ Batler prostreli jednu od retkih gošći zastrašujućim pogledom, za slučaj da joj nešto nerazumno padne na pamet. Dotična je imala bar osamdeset godina. „Možda neće juriti nas. Ne zaboravi da je Džon Spiro veoma moćan. Uništio je mnoge kompanije. Mogao bi da završi kao žrtva unakrsne vatre.“ Artemis klimnu glavom. Batler je, kao i obično, bio u pravu, što je ujedno objašnjavalo zašto su njih dvojica još živi. Džon Spiro, Amerikanac sa kojim je trebalo da se sastane, prosto je privlačio metke. Uspešni milijarder sumnjive prošlosti i nesumnjivih veza sa mafijom. Govorkalo se da je njegova kompanija Fišn Čips stigla do vrha zahvaljujući ukradenim patentima. Naravno, nikada ništa nije dokazano, iako je čikaško javno tužilaštvo zaista dalo sve od sebe. I to više puta. Konobarica im je prišla i široko se osmehnula. „Zdravo, momčiću. Želiš li da pogledaš dečiji jelovnik?“ Na Artemisovoj slepoočnici poče da pulsira vena. „Ne, mademoiselle, ne želim da pogledam dečiji jelovnik. Uopšte ne sumnjam da je on sâm ukusniji od jela koja nudi. Želeo bih da naručim ŕ la carte. Ili se možda ovde maloletnicima ne služi riba?“ Konobaričin osmeh se skupi za nekoliko kutnjaka. Artemisov rečnik je tako delovao na većinu ljudi. Batler zakoluta očima. I posle se Artemis pita ko bi želeo da ga ubije. Većina evropskih krojača i konobara, za početak. „Da, gospodine“, promuca nesrećnica. „Sve što poželite.“ „Želim mešavinu ajkulinog i sabljarkinog mesa, pečenog i serviranog sa povrćem i mladim krompirićima.“ „A za piće?“ „Izvorsku vodu. I to irsku, ako je imate. Bez leda, molim, pošto ga, siguran sam, pravite od vodovodske vode, što obesmišljava ideju one izvorske.“ Konobarica odjuri u kuhinju, presrećna što se spasla tog bledog dečaka za stolom br. 6. Jednom je videla vampira na filmu. Čudovište je imalo potpuno isti hipnotički pogled. Možda je taj klinja govorio kao odrasla osoba zato što je imao pet stotina godina. Artemis se smejuljio, unapred se radujući obroku i potpuno nesvestan zaprepašćenja koje je izazvao. „Bićeš veoma popularan na školskim igrankama“, reče Batler. „Pardon?“ „Ta jadnica je bila na ivici suza. Ne bi ti ništa falilo da ponekad budeš malo ljubazniji.“ Artemis je bio iznenađen. Batler je retko davao mišljenje o ličnim stvarima. „Ne mogu ni da zamislim sebe na igranci, Batlere.“ „To nema veze s igranjem. U pitanju je komunikacija.“ „Komunikacija?“ – naruga se njegov mladi gospodar. „Sumnjam da na kugli zemaljskoj postoji tinejdžer koji se po rečniku može meriti sa mnom.“ Batler je baš zaustio da mu objasni razliku između komunikacije i debate, kad se otvoriše vrata restorana. Ušao je oniži preplanuli muškarac u pratnji pravog pravcatog diva. Džon Spiro i njegov telohranitelj. Batler se sagnu i došapnu Artemisu: „Čuvaj se. Ovog velikog znam po čuvenju.“ Spiro se raširenih ruku provlačio između stolova. Bio je to sredovečni Amerikanac, tanak poput pritke i jedva malo viši od Artemisa. Tokom osamdesetih, bavio se špedicijom; devedesetih je napravio pokolj na berzi, a sada se preorijentisao na telekomunikacije. Nosio je firmirano belo laneno odelo, a na doručjima i prstima imao je dovoljno nakita da pozlati čitav Tadž Mahal. Artemis ustade da ga pozdravi. „Gospodine Spiro, dobro došli.“ „Hej, mali Artemise Faule. Kako si, boga li ti poljubim?“ Rukovali su se. Amerikančev nakit zveckao je poput zvečarkinog repa. „Dobro sam. Drago mi je što ste došli.“ Spiro uze stolicu. „Ako Artemis Faul kaže da ima ponudu za mene, doći ću, makar morao i po srči da hodam.“ Telohranitelji su otvoreno odmeravali jedan drugog. Osim divovske građe, bili su potpuno različiti. Batler je bio ovaploćenje sušte delotvornosti. Izbrijane glave, odeven u crno odelo i neupadljiv koliko to već može biti jedan dvometraš. Onaj drugi je imao izbeljenu kosu, majicu sa odsečenim rukavima i velike alke u oba uveta. Taj sigurno nije želeo da ostane neprimećen, a pogotovu ne zaboravljen. „Arno Blant“, reče Batler. „Čuo sam za tebe.“ Blant se nije odvajao od Spirovog ramena. „Batler. Jedan od Batlera“, reče on, otežući u govoru, onako kako to čine Novozelanđani. „Priča se da ste opasni momci. To se priča. Nadam se da nećemo morati i da proveravamo.“ Spiro se nasmeja. Zvučalo je kao kutija puna zrikavaca. „Arno, molim te. Među prijateljima smo. Nije trenutak za pretnje.“ Batler se ne bi kladio u to. Vojničko šesto čulo zujalo mu je u potiljku poput gnezda stršljenova. Njušio je opasnost. „Pa, da pređemo na posao, druže moj“, reče Spiro, netremice posmatrajući Artemisa svojim tamnim, blizu postavljenim očima. „Balim još od Amerike. Šta imaš za mene?“ Artemis se namršti. Nadao se da će o poslu razgovarati tek posle ručka. „Zar ne želite da pogledate jelovnik?“ „Ne. Više ne jedem kao nekada. Uglavnom su to tablete i tečnost. Stomačne tegobe.“ „Pa dobro“, reče Artemis i položi aluminijumski koferčić na sto. „Onda prelazimo na posao.“ Podigao je poklopac. Ukazala se crvena kocka veličine mini-disk plejera u plavičastoj penastoj ambalaži. Spiro obrisa naočare krajem kravate. „Šta mi to pokazuješ, mališa?“ Artemis položi svetlucavu kutiju na sto. „Budućnost, gospodine Spiro. I to preko reda.“ Džon Spiro se povi napred, kako bi bolje video. „Meni ovo liči na pritiskivač za hartiju.“ Arno Blant se zakikota, podrugljivo gledajući Batlera. „Samo gledajte“, reče Artemis, pa uze metalnu kutiju. Pritisnuo je jedno dugme i začu se tiho brujanje. Zaštitne ploče se pomeriše i ukazaše se zvučnici i ekran. „Baš je cakano“, promrmlja Spiro. „Preleteo sam pet hiljada kilometara zbog minijaturnog televizora?“ Artemis klimnu. „Da, to je minijaturni televizor. Ali i kompjuter koji reaguje na glas, mobilni telefon i dijagnostički aparat. Ova kutijica može da čita informacije sa bilo koje platforme, kako elektronske tako i organske. Čita video-snimke, laserske diskove i DVD. Ima pristup Internetu, može da odašilje i prima elektronsku poštu, kao i da ishakeriše bilo koji kompjuter. Može čak i da vam skenira grudi i utvrdi brzinu rada srca. Vek trajanja baterije je dve godine. Naravno, sve je bežično.“ Artemis zastade da pusti da se informacije slegnu. Spirove oči izgledale su ogromne iza stakala. „Hoćeš da kažeš da ova kutijica...?“ „Može svaku postojeću tehnologiju da gurne u zapećak. Vaša elektronska industrija postaće bezvredna.“ Amerikanac duboko udahnu nekoliko puta. „Ali kako... kako?“ Artemis okrenu kutijicu. Na zadnjoj strani lagano je pulsirao infracrveni senzor. „Tajna je u ovome. To je omnisenzor. Može da pročita sve što mu zadate. Ukoliko ga programirate kako treba, zakačiće se na koji god poželite satelit.“ Spiro mu zapreti prstom. „Ali to je protivzakonito, zar ne?“ „Ne, nije“, reče Artemis, smeškajući se. „Nijedan zakon ne pominje ovu stvarčicu, niti će pominjati, bar dve godine pošto se pojavi na tržištu. Pogledajte koliko je samo vremena bilo potrebno da se zabrani nepster.“ Amerikanac uroni lice u šake. To je već bilo previše. „Ne razumem. Ovo je godinama, ne, decenijama ispred bilo koje danas poznate tehnologije. Ti si samo trinaestogodišnji klinac. Kako si uspeo?“ Artemis se zamisli na trenutak. Šta da mu kaže? Da je pre šesnaest meseci Batler razoružao odred specijalaca Policije Nižih Slojeva i zaplenio njihovu vilinsku tehnologiju? I da je potom on, Artemis, poskidao potrebne komponente i napravio ovu božanstvenu kutijicu? Mrka kapa. „Recimo da sam vrlo bistar dečak, gospodine Spiro.“ Spirove oči se suziše. „Možda ne toliko bistar koliko bi voleo da se misli. Hoću demonstraciju.“ „Pošteno“, reče Artemis, klimajući glavom. „Imate li mobilni telefon?“ „Naravno.“ Spiro stavi svoj mobilni telefon na sto. Bio je to najnoviji model kompanije Fišn Čips. „Šifrovan je, pretpostavljam?“ Spiro nadmeno klimnu. „Ima petstobitnu šifru. Najbolji u svojoj klasi. U Fišn 400 ne možeš provaliti.“ „Videćemo.“ Artemis okrenu senzor ka telefonu. Na ekranu se odmah pojavi slika aparata. „Učitavanje?“ – upita metalni glas iz zvučnika. „Potvrdno.“ Sve je bilo gotovo za manje od jedne sekunde. „Učitavanje završeno“, reče kutijica samozadovoljno. Spiro je bio zaprepašćen. „Ne verujem. Taj sistem je koštao dvadeset miliona dolara.“ „Bezvredan je“, reče Artemis i pokaza mu ekran. „Želite li da se javite svojima? Ili da obavite prenos novca? Stvarno ne bi trebalo da držite broj bankovnog računa na SIM kartici.“ Amerikanac se zamisli. „To je trik“, reče na kraju. „Sigurno si doznao broj mog telefona. Ne znam odakle ti, ali nekako si ga već nabavio.“ „Sasvim logično“, reče Artemis. „I ja bih to pomislio. Izaberite sami kako da ga testiramo.“ Spiro poče da gleda unaokolo, neprestano dobujući prstima po stolu. „Ono tamo“, reče i pokaza ka video-plejeru iznad šanka. „Pusti neku video-kasetu.“ „Samo to?“ „Za početak.“ Arno Blant demonstrativno pregleda sve trake i odabra jednu bez ikakvih oznaka. Tako ju je snažno spustio na sto da je gravirani srebrni pribor za jelo poskočio. Artemis odole porivu da prevrne očima, i položi crvenu kutijicu na površinu trake. Na sićušnom ekranu od plazme pojavi se unutrašnjost plastičnog kućišta. „Učitavanje?“ – upita kutijica. Artemis klimnu. „Učitaj, popravi i pusti.“ Ponovo je sve bilo gotovo za manje od jedne sekunde. Stara epizoda engleske sapunske opere poče da se vrti pred njima. „DVD kvalitet“, reče Artemis. „Ma kakav kvalitet izvora bio, video-kocka će ga popraviti.“ „Šta?“ „Video-kocka“, ponovi Artemis. „Tako sam nazvao ovu svoju kutijicu. Priznajem da zvuči klinački, ali potpuno joj odgovara. Kocka koja vidi sve.“ Spiro dograbi video-traku. „Proveri“, reče, pa je tutnu Blantu u ruke. Izblajhani telohranitelj upali televizor iznad šanka i ubaci kasetu u plejer. Na ekranu poče da se vrti Krunska ulica. I to ista epizoda. Ali ni približno istog kvaliteta snimka. „Dovoljno?“ – upita Artemis. Amerikanac se igrao jednom od mnogobrojnih narukvica. „Još malo. Samo još jedna proba. Osećam da me vlada drži na oku. Možeš li to da proveriš?“ Artemis se zamisli nekoliko sekundi, a onda se još jednom obrati kutijici. „Kocko, postoji li u blizini ove zgrade povećana koncentracija talasa bilo kakvih uređaja za prismotru?“ Naprava poče da bruji. „Najjači jonski snop prolazi osamdeset kilometara zapadno odavde i potiče od američkog satelita broj ST1132P. Registrovan je kao vlasništvo CIA. Procenjeno vreme dolaska, osam minuta. Osim njega, postoji i nekoliko LEP-ovih sondi, povezanih sa...“ Artemis isključi zvuk pre nego što je Kocka stigla da dovrši rečenicu. Vilinska elektronika je očigledno mogla da uhvati i talase iz Nižih Slojeva. To će morati da popravi. Bezbednost Naroda bila bi ozbiljno ugrožena ako bi takva informacija dospela u pogrešne ruke. „Šta je bilo, mali? Kutija je htela još nešto da kaže. I ko ti je taj LEP?“ Artemis sleže ramenima. „Koliko para – toliko muzike, što biste vi Amerikanci rekli. Jedan primer je dovoljan. I ni manje ni više nego CIA.“ „CIA“, reče Spiro. „Sumnjaju da prodajem vojne tajne. Čak su povukli i jednu ptičicu iz orbite, samo da bi mene pratili.“ „Ili možda mene“, reče Artemis. „Možda i tebe“, složi se Spiro. „Što te duže gledam, sve mi opasnije izgledaš.“ Arno Blant se podrugljivo zakikota. Batler nije reagovao. Jedan od njih dvojice mora ostati profesionalac do kraja. Spiro poče da krcka prste. Navika koju Artemis nije podnosio. „Imamo osam minuta, mališa, pa je zato bolje da pređemo na stvar. Koliko tražiš?“ Artemis ga uopšte nije čuo, pošto je bio pometen informacijom o LEP-u, koju je Kocka zamalo otkrila. Trenutak nepažnje bio je dovoljan da tajnu o svojim podzemnim prijateljima oda čoveku koju bi je i te kako zloupotrebio. „Izvinjavam se, šta ste ono rekli?“ „Rekoh: koliko tražiš za tu kutijicu?“ „Za početak, to je Kocka“, ispravi ga Artemis. „A za kraj, nije na prodaju.“ Džon Spiro drhtavo i duboko udahnu. „Nije na prodaju? Dovukao si me na drugu stranu Atlantika da bi mi pokazao nešto što nije na prodaju? Šta se ovde dešava?“ Batler sklopi prste oko kundaka pištolja za pojasom. Arno Blant gurnu ruku iza leđa. Vazduh je pucketao od napetosti. Artemis spoji vrhove prstiju. „Gospodine Spiro. Džone. Ja nisam potpuna budala. Svestan sam vrednosti svoje Kocke. Nema tog novca na svetu kojim bi se ona mogla platiti. Ma koliko da mi ponudite, ona će u roku od nedelju dana vredeti hiljadu puta više.“ „U čemu je onda stvar, Faule?“ – procedi Spiro kroza zube. „Šta mi nudiš?“ „Nudim vam dvanaest meseci. Ukoliko dobijem dobru ponudu, u roku od dvanaest meseci pripremiću Kocku za tržište.“ Džon Spiro se igrao narukvicom sa priveskom. Poklonio ju je sebi za rođendan. „Čuvaćeš tajnu još godinu dana?“ „Tačno. Tako ćete imati dovoljno vremena da prodate svoje akcije pre nego što propadnu i da zaradu uložite u ’Industriju Faul’.“ „’Industrija Faul’ ne postoji.“ Artemis mu namignu. „Ali postojaće.“ Batler stisnu rame svog poslodavca. Nije pametno nadmudrivati se sa čovekom kakav je Džon Spiro. Ali Amerikanac ništa nije primetio. Bio je previše zauzet računanjem i prebiranjem narukvice, baš kao da je brojanica. „Kolika je tvoja cena?“ – reče na kraju. „Zlato. Jedna metrička tona“, odgovori poslednji izdanak loze Faulovih. „To je mnogo zlata.“ Artemis sleže ramenima. „Volim zlato. Vrednost mu ne pada. Uostalom, to je tričarija spram onog što ćete uštedeti.“ Spiro razmisli i o tome. Preko njegovog ramena, Arno Blant je i dalje zurio u Batlera. Faulov telohranitelj se nije ustezao da trepne. U slučaju obračuna, suve oči bi mu samo umanjile prednost. Igranje „vučjih očiju“ je samo za amatere. „Recimo da mi ne odgovaraju tvoji uslovi“, reče Džon Spiro. „Recimo da odlučim da ti sada uzmem tu igračku.“ Arno Blant isturi grudi za još jedan centimetar. „Čak i kad biste mogli da mi uzmete Kocku“, reče Artemis s osmehom, „ne biste od nje imali nikakve koristi. Ta tehnologija je mnogo iznad svega što su vaši inženjeri ikada videli.“ Spiro mu uputi mlak, neveseo osmeh. „Ah, siguran sam da bi se snašli. Čak i da im za to zatreba nekoliko godina, tebi to ništa neće značiti. Ne na mestu na koje ideš.“ „Ma kuda da odem, tajna Kocke ide sa mnom. Svaka njena funkcija podešena je za frekvenciju mog glasa. Mudro odabrana šifra, ako mene pitate.“ Batler malo skupi kolena i pripremi se za skok. „Kladim se da bismo joj doskočili. Okupio sam đavolski dobar tim stručnjaka.“ „Izvinjavam se što nisam zadivljen vašim đavolski dobrim stručnjacima“, reče Artemis. „Toliko su dobri da kaskate nekoliko godina za Fonetiksom.“ Spiro skoči sa stolice. Nije podnosio tu reč na F. Fonetiks je bila jedina elektronska kompanija čije su akcije bile jače od njegovih. „Dobro, mali, dosta smo se zamajavali. Na mene je red. Moram da krenem pre nego što taj satelitski zrak stigne ovamo, ali zato ostavljam gospodina Blanta.“ Tu potapša telohranitelja po ramenu. „Znaš šta treba da radiš.“ Blant klimnu. Znao je. I radovao se tome. Prvi put od početka sastanka Artemis je zaboravio na ručak i u potpunosti se posvetio situaciji. Ovo nije planirao. „Gospodine Spiro. Uozbiljite se. Na javnom smo mestu i okruženi civilima. Vaš čovek nema šanse protiv Batlera. Ukoliko se ne okanete tih smešnih pretnji, biću prinuđen da povučem ponudu i odmah pustim Kocku u promet.“ Spiro položi dlanove na sto. „Slušaj, dete“, prošaputa. „Dopadaš mi se. Za koju godinu mogao bi biti kao ja. Ali, jesi li ikada prislonio nekome pištolj na čelo i opalio?“ Artemis nije odgovorio. „Nisi?“ – progunđa Spiro. „Tako sam i mislio. Ponekad treba imati petlju. A ti je nemaš.“ Artemis je ostao bez teksta. Otkada je napunio pet godina, to mu se dogodilo svega dva puta. Tišinu je prekinuo Batler. Njemu su otvorene pretnje ipak malo bolje ležale. „Gospodine Spiro. Ne pokušavajte da blefirate. Blant jeste krupan, ali slomiću ga kao grančicu. A onda između vas i mene neće biti više nikoga. Verujte mi da to ne želite da doživite.“ Spirov osmeh se poput melase razvuče preko zuba potamnelih od nikotina. „Ah, pa ne bih baš rekao da neće biti nikoga između nas.“ Batleru se učini kao da tone. Tako se osećate kada vam tuce laserskih nišana šeta po grudima. Uleteli su u klopku. Spiro je nekako uspeo da nadmudri Artemisa. „Ej, Faule“, reče Amerikanac. „Nešto ti se odužio ručak.“ Tek tada je Artemis shvatio u kakvu su se nevolju uvalili.