Bolno odrastanje ADRIJANA MOLA Sju Taunzend „Pošto ima dovoljno da jede, buntovnik aristokrata mora da nađe neke druge razloge da bude nezadovoljan.“ Bertrand Rasel, Istorija zapadne civilizacije PROLEĆE Nedelja, 4. april Otac je poslao telegram Ministarstvu odbrane. Hoće da učestvuje u ratu protiv Argentine. Napisao je sledeće: KVALIFIKOVANI TEHNIČAR ZA TA PEĆI STOP U VRHUNSKOJ FORMI STOP NUDI SE U SLUŽBU SVOJOJ DOMOVINI STOP SPREMAN ZA TRENUTNU MOBILIZACIJU Majka kaže da će on učiniti sve, samo da ne radi kao fizikalac na kanalu. Za vreme ručka pogledao sam kartu sveta, ali nigde nisam mogao da nađem Foklandska ostrva. Našla ih je majka; bila su sakrivena ispod neke mrvice od voćnog kolača. Osećam krivicu što pominjem lične probleme u ovom trenutku nacionalne krize, ali od sinoć, kada mi se model aviončića zalepio za nos, imam strašne bolove. Nos mi je toliko otekao da sam izbezumljen i plašim se da će eksplodirati i da će mi mozak iscuriti. Pozvao sam telefonom hitnu pomoć i, posle dosta smejanja, javila se sestra koja mi je uklonila avion. Rekla je da sam „verovatno alergičan na lepak“ i da će otok spasti za nekoliko dana. Dodala je: „Možda će te to naučiti da više ne duvaš lepak.“ Pokušao sam da joj objasnim šta se zapravo desilo, ali mi je spustila slušalicu. Svraćala je Pandora, ali sam odbio da je vidim. Odmah bi raskinula sa mnom kada bi videla moj odvratni nos. Ponedeljak, 5. april Kakav sam ja baksuz! Prvi je dan prolećnog raspusta, a ja ne mogu da izađem iz kuće zbog svog džinovski otečenog nosa. Sada mi se čak i majka pomalo zabrinula. Htela je da ga probode sterilisanom iglom, ali joj nisam dozvolio. Ona iglom ne ume da zakrpi obične farmerke, a kamoli da izvede tako delikatan medicinski zahvat. Preklinjao sam je da me odvede kod privatnog specijaliste za nos, ali je odbila. Kaže da joj treba novac za ginekologa. Ide da pregleda svoje primarne i sekundarne organe za razmnožavanje! Fuj! Pas nam je zaljubljen u jednu koker španijelku po imenu Mici. Pas nema šanse, jer a) nema pedigre i b) ne trudi se da deluje pametno, kao što rade ostali psi. Pokušao sam to da mu objasnim te stvari, ali me je samo tužno pogledao i vratio se da leži ispred Micine kapije. Nije šala biti zaljubljen. Imam isti problem s Pandorom kao pas s Mici. Obojica pripadamo nižoj klasi od naših ljubljenih. Utorak, 6. april Naciji je saopšteno da Britanija i Argentina nisu u ratu, već u konfliktu. Čitam Kutlaču od neke žene po imenu Evelin Vo. Sreda, 7. april Napisao i poslao Pandori ljubavno pismo s pesmom. Piše sledeće: Pandora, ljubavi moja, Usled nesrećne fizičke onesposobljenosti nisam u mogućnosti da te lično vidim, ali svaka nit moga bića žudi za tvojom fizičkom blizinom. Budi strpljiva, ljubavi moja. Uskoro ćemo se ponovo zajedno osmehivati. Tvoj, besmrtno zaljubljen, Adrijan P.S. Kakvo je tvoje mišljenje o argentinskom konfliktu, s posebnim osvrtom na ostavku lorda Karingtona? Nezadovoljni tunj Ja sam riba tunj Plivam u moru nezadovoljstva. Oh, kada ću, kada ću, Napokon da se mrestim? Nadam se da će Pandora shvatiti moju pesmu i razumeti simbolično značenje „mrešćenja“. Muka mi je što sam jedini u razredu koji je nevin. Svi su seksualno iskusni osim mene. Beri Kent se hvali time sa koliko žena, kojima njegov otac raznosi mleko, vodi ljubav. Kaže da su one razlog što uvek kasni u školu. Četvrtak, 8. april VELIKI ČETVRTAK. PUN MESEC Nos je malo splasnuo. Majka se vratila od ginekologa loše raspoložena. Dozvolio sam Pandori da me poseti u mojoj zamračenoj sobi. Imali smo sjajnu seansu ljubljenja. Pandora je ispod haljine imala dugačak „Dženet Reger“ svileni kombinezon svoje majke i dozvolila mi je da dodirnem čipku na porubu. Mene je više zanimala čipka pored naramenica, ali je Pandora rekla: „Ne, dragi. Moramo da sačekamo dok ne položimo malu maturu.“ Objasnio sam joj da mi sva ta seksualna frustracija uništava kožu, ali ona reče: „Ako me zaista voliš, ti ćeš sačekati.“ Ja joj rekoh: „Da me stvarno voliš, ti ne bi čekala.“ Onda je otišla: morala je da vrati kombinezon pre no što joj se majka vrati s posla. Imam trideset i osam bubuljica: dvadeset osam na licu, a ostale na ramenima. Petak, 9. april VELIKI PETAK Beri Kent širi zlonamerne glasine da sam se navukao na „bostik“ lepak. Njegova tetka je čistačica u bolnici i čula je za nezgodu s avionom zalepljenim za nos. Mislim da je odvratno to što je čistačicama dozvoljeno da pričaju o privatnim medicinskim tajnama pacijenata. Trebalo bi ih naterati da polažu Hipokratovu zakletvu, kao doktori i sestre. Mojoj majci je svega dosta. Samo sedi u kući, puši i uzdiše. Na BBC-ju 2 bila je neka emisija o francuskim bebama koje se rađaju u bazenima; bilo je tako interesantno (a i erotično), ali je majka odmah promenila program i počela da gleda BERNIJA VINTERSA! Kada sam se pobunio, vrisnula je: „Zašto se ne gubiš u svoju sobu i ne duriš kao svi ostali tinejdžeri?“ Otac je zbunjen koliko i ja zbog majčine potištenosti. Takva je od kada se vratila od ginekologa. Možda joj nije dobro. Brod Kanbera je otplovio za Foklandska ostrva. Na njemu je Klajv, stariji brat Berija Kenta. Subota, 10. april Berta su izbacili iz kluba „Britanska legija“ jer je rekao da Foklandska ostrva pripadaju Argentini. Njemu je svejedno. Tamo je ionako išao samo zato što je za penzionere pivo jeftinije. Baka je došla da proveri da slučajno nemamo argentinsku usoljenu govedinu u ostavi. Prošli smo njen test, jer naša usoljena govedina potiče od brazilskih krava. Baka ima čudan izraz u očima. Majka kaže da je to zbog šovinizma, ali ja mislim da je pre u pitanju katarakta. Učili smo to iz biologije u prošlom polugodištu, tako da znam šta pričam. Nedelja, 11. april USKRS Radnička klasa rinta dvadeset i četiri sata dnevno da opravi britanske ratne brodove. Britanija planira da za šest nedelja izvede iznenadni napad na Argentinu. Baka me je prisilila da idemo u crkvu. Sveštenik nas je naterao da se pomolimo za foklandske ostrvljane. Rekao je da su oni „pod tiranijom fašističke čizme“. Načisto je pomahnitao pričajući o svetskom miru. Njegova propoved je, po mom mišljenju, bila predugačka; čak je i baka počela da se vrpolji i da šapuće kako mora da se vrati na vreme da zasadi cveće. Odlučio sam da priznam baki da više nisam hrišćanski vernik. Moraće, jednostavno, da pronađe nekog drugog da joj pomaže prilikom penjanja uzbrdo do crkve. Nisam dobio uskršnje jaje: majka i otac kažu da sam to prerastao. Neko bi pomislio da postoji zakon kojim se uskršnja jaja zabranjuju deci iznad petnaest godina. Ponedeljak, 12. april USKRŠNJI PONEDELJAK Mislim da mi je majka prolupala; ponaša se čudnije nego obično. Ušla je u moju sobu da promeni posteljinu i, kada sam je opomenuo da mi ne trese pepeo od cigarete na kartu na kojoj obeležavam pohod na Foklandska ostrva, rekla je: „Zaboga, Adrijane, ova soba je ko neko prokleto svetilište! Zašto ne ostavljaš odeću na podu ko svi normalni tinejdžeri?“ Rekao sam da volim da su mi stvari čiste i uredne, a ona reče: „Ti si jedan prokleti fanatik“, i izađe iz sobe. Otac i majka se stalno svađaju zbog svoje spavaće sobe. Očeva strana sobe je uredna, ali je majčina odvratna: prepune pepeljare, stari, požuteli brojevi Obzervera, knjige, časopisi i mnoštvo najlonskih gaćica na podu. Polica s njene strane kreveta puna je kojekakvih gluposti koje kupuje u prodavnicama polovnih stvari: figurica s polomljenim rukama, napuklih vaza, smrdljivih starih knjiga, itd. Žalim svog oca što mora s njom da deli sobu. On na svojoj polici ima samo jednu knjigu Auto-moto saveza i fotografiju moje majke u venčanici. Ona je jedina mlada koju sam video da joj dim cigarete izlazi kroz nos. Jednostavno ne mogu da shvatim zašto se otac njom oženio. Utorak, 13. april Pošto se završio kviz na televiziji, pitao sam oca zašto se oženio mojom majkom. Kao da sam probio branu na reci! Izlilo se petnaest godina gorčine i ozlojeđenosti. Rekao je: „Adrijane, nikada nemoj da napraviš grešku koju sam ja napravio. Ne dozvoli da te zaslepi telo neke žene pre no što joj upoznaš karakter i navike.“ Objasnio je da je majku upoznao kada su u modi bile mini suknje. Rekao je da je u to vreme imala izvanredne noge i hulahopke. Naglasio je: „Moraš da shvatiš da je većina žena izgledala užasno u minićima, pa je tvoja majka bila u neku ruku raritet.“ Bio sam šokiran njegovim seksističkim stavom i rekao sam mu da sam ja zaljubljen u Pandoru zbog njene pameti i zato što ima saosećanja prema smrtnicima nižim od sebe. Otac se pokvareno nasmejao i rekao: „A, da! Kad bi Pandora bila ružna kao gabor, ne bi ti ni slučajno primetio njen jebeni IQ i meko srce.“ Završio je naš prvi razgovor „kao muškarac s muškarcem“ rečima: „Vidi, klinac, nemoj ni da pomišljaš na ženidbu pre no što provedeš nekoliko meseci deleći sobu s ribom. Ako ostavlja gaćice na podu duže od tri dana zaredom, diži ruke!“ Sreda, 14. april Micina vlasnica je došla da zamoli moju majku da držimo psa podalje od njene Mici. Majka je rekla da naš pas živi u jednom liberalnom domaćinstvu i dozvoljeno mu je da ide kud hoće. Micina vlasnica, neka gospođa Karmajkl, rekla je da će, ako naš pas „nastavi da spopada“ Mici, biti primorana da ga prijavi policiji. Majka se nasmejala i rekla: „Zašto ne idete do kraja i ne izdejstvujete sudsku zabranu?“ Pola sata kasnije došao je i gospodin Karmajkl. Rekao je da se Mici sprema za takmičenje i da ne sme da se izlaže stresu. Moja majka im je rekla: „Imam pametnija posla nego da ovde stojim i raspravljam o romansi između jednog jebenog španijela i jednog mešanca.“ Mislio sam da je to značilo da će spremiti nešto za večeru, ali nije. Otišla je u kuhinju i pročitala Gardijan od korice do korice, pa sam opet morao da otvorim konzervu tunjevine. Četvrtak, 15. april Probudio se u 4.00 sa zuboboljom. Popio šest dečjih aspirina zbog bolova. U 5.00 sam probudio majku i oca i rekao im da imam strašne bolove. Otac je rekao: „Ti si, do đavola, kriv jer si tri puta zaredom preskočio pregled kod zubara.“ U 5.30 sam zamolio oca da me odvede u hitnu pomoć, ali je on odbio da to uradi i nastavio je da spava. Njemu je lako: on i nema prave zube. Ustao sam, bolovi su me razdirali i gledao sam kako sviće. Srećne bezube ptice započele su svoju užasnu vrisku, a ja sam se zakleo da ću od danas pa nadalje ići kod zubara četiri puta godišnje, bolelo me nešto ili ne. U devet sati me je majka probudila i rekla da mi je zakazala pregled na zubnoj klinici za hitne slučajeve. Rekao sam joj da je bol prestao i naredio joj da otkaže pregled. Petak, 16. april MESEČEVA POSLEDNJA ČETVRT Probudio se u 3 sata ujutru u agoniji od zubobolje. Pokušao sam da u tišini sve otrpim, ali su se moji jecaji prouzrokovani bolom sigurno probili do spavaće sobe mojih roditelja, jer je otac uleteo u moju sobu i zamolio me da ućutim. Nije pokazao nikakvo sažaljenje. Samo je počeo da stenje kako sutra mora da radi na kanalu i da mu je potreban san. Kada se vraćao u krevet, okliznuo se na jedan od majčinih Kosmopolitena koje je ostavila na podu sa svoje strane kreveta. Počeo je da psuje i to je probudilo psa. Onda se probudila i majka. Onda su se začule i one vašljive ptičurine, tako da sam još jednom posmatrao kako se siva svetlost zore probija kroz noć. Subota, 17. april Još uvek sam u krevetu i boli me zub. Moji roditelji ne pokazuju nimalo sažaljenja. Neprestano ponavljaju: „Trebalo je da odeš kod zubara.“ Telefonirao sam Pandori. Doći će sutra. Pitala me je da li mi nešto treba. Rekao sam da bi mi prijala „mars“ čokoladica. Rekla je (mislim prilično nestrpljivo): „Zaboga, Adrijane, zar ti zubi nisu dovoljno istrulili?“ Pas je čitav dan zavijao ispred Micine kapije. Doduše, nismo mu dali ni hranu iz konzerve ni keks za pse.