Usamljeni kompozitor izvršava samoubistvo pred web kamerom svog računara.
Privučeni zvukom pucnja u stan dolaze njegove komšije, koje provode vreme u stanu, čekujući da stignu hitna pomoć i policija. Sve vreme ih snima web kamera, a da oni toga nisu ni svesni.
Dok čekaju prekraćuju vreme tako što piju, jedu i igraju šah. Evociraju uspomene na pokojnika, sažaljevaju ga, dižu u nebesa njegovu muziku iako sve vreme ne mogu da se sete njegovog imena...
Događaji poprimaju drugi tok nakon što shvate da je kamera na računaru uključena i da ih sve vreme snima...
Polako otkrivamo ličnost pokojnika, kao i jednu širu, satiričnu sliku našeg društva...
Artikal nema komentare