Kakav je svet viđen očima jedne mačke i jednog mačkića? Mogu li nas mačji životi pomeriti? Kao prvi od devet života, pred nama se ukazuje nostalgična priča o mačjem životu u selu i u gradu, poput one u čuvenoj knjizi o Galebu.
Prvo je Nastasja dovela kući mače. Fibislava. Nisam bio oduševljen, ali nisam imao izbora. Šta ćeš sa mačetom, nećeš ga sada valjda baciti? Onda je, u neko doba, Fibislav rekao „mjau“, a Nastasja mi je rekla da traži da bude nacrtan. I on i njegov život. „Kćeri“, rekao sam, „baš me briga, crtaj ga kol’ko ’oćeš, to bar ništa ne košta!“ E sad, posle je Fibislav opet rekao „mjau“ i mislio sam da traži još crteža što bi bilo OK, ali mi je Nastasja hladno saopštila da mačkić sada traži i priču. O svom životu. Kako li se piše mačja biografija, pitao sam se… A Fibislav je rekao „mjau“. Odmah sam obavešten i ozbiljno upozoren da to znači „napiši samo istinu, ništa ne izmišljaj“. I, eto priče: ništa u njoj nije izmišljeno i ništa nije slučajno…
Đorđe Pisarev (Vizić, 1957) je poznati prozni pisac, autor brojnih knjiga za odrasle, kako on voli da kaže „objavio je osamnaest sretnih knjiga“, a ova knjiga, Pozna večera za Gospođu Fibi, pisana je za decu, ali i za odrasle koji još nisu zaboravili kada su bili deca.
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča .
Artikal nema komentare