danas sam od leta postala jesen pod drvetom kraj reke u meni je dečiji strah od grube reči i nerazumevanja od ljudi od policijskih kola malih rečnih zmija visine i saobraćaja bojim se isto kao nekad a stalno govore treba raditi na sebi ja mrzim bavljenje sobom preobražavam se prirodno punim se ko mesec ne znam kako da postanem bolja ali i ovakva uspem nekom da osvetlim put.
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča .
Artikal nema komentare