Osho raskrinkava vekovni savez političara i sveštenika protiv ljudske slobode, radosti, zadovoljstva, utehe i blagostanja. Političar ukazuje poštovanje svešteniku ne bi li ozakonio svoju moć, a sveštenik nameće pravila individualnog ponašanja – sve u ime Boga.
Jedna je krajnost verovati u Boga; druga je krajnost ne verovati u Boga. Osho ne govori o „veri“, već o „iskustvu“ – tako u ideološkoj raspravi o postojanju višeg bića i ateizam i teizam postaju nevažni...
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča .
Artikal nema komentare