Sedam Sunaca i Sedam Luna je roman koji je proslavio Žozea Saramaga širom sveta. Poigravajući se istorijskim činjenicama i fikcijom, u stilu majstora magijskog realizma, prepoznatljivim stilom i osobenim pravopisom, portugalski nobelovac je stvorio gotovo nadrealno delo o životu u osamnaestovekovnoj portugalskoj kraljevini. Kroz priču o čudesnom pokušaju izgradnje jednog divovskog manastirskog kompleksa u zabitom selu Mafri, i ambicioznoj zamisli jednog sveštenika o prvom vazduhoplovu, Saramago će isplesti očaravajuću pripovest o običnim stvarima i neobičnim pojavama, o ljubavi, pregnuću i čovekovoj potrebi da se približi božanskom.
U doba zapanjujućih javnih pokajanja jeretika, inkvizitorskih mučenja, širenja kuge i kolonijalizma, sveštenik-otpadnik Bartolomeu Lourenso de Gužmao izabrao je dvoje ljudi, glavnih junaka romana, da mu pomognu u konstruisanju leteće mašine: Baltazara zvanog Sedam Sunaca, koji samo što se vratio sa vojne, i njegovu Blimundu zvanu Sedam Luna, proročicu koja ima moć da pronikne u dušu svakog čoveka. Mašina će zaista poleteti, ali će izazvati neslućene posledice…
„Čudesan manastirski letopis u kojem je veliki portugalski pisac ispoljio svoj raskošni talenat.“ Publishers Weekly
„Posle čitanja ovog očaravajućeg romana mnogo toga se ureže u pamćenje, a najviše ljubavna priča koja se u radnji romana ističe kao zvuk flaute u velikom orkestru.“ The New York Times Book Review
"Koliko puta se dogodi da se molimo za jedno, a dobijemo drugo, i baš u tome leži misterija molitve, mi molitve uputimo s jednom namerom, a one same izaberu sopstveni put, i ponekad čak i uspore da bi propustile napred druge molitve, docnije upućene, i nije redak slučaj da se dve različite molitve spoje u jednu kombinovanu, koja ne liči ni na jednu od onih od kojih je nastala […]"
Moj drugi Saramago, i ništa lošiji od Smrti i njenih hirova. Čitajući Sedam Sunaca, već sam znao šta da očekujem, bar što se Saramagovog stila tiče. Dugačke i ponekad komplikovane (ali po pravilu lepe; potpuno zaslužena Nobelova nagrada) rečenice pisane su sa nekim svojim pravilima, gramatički i stilski nepravilno, bez znakova interpunkcije gde bi trebali da budu.Medjutim, čovek se brzo navikne na nešto dobro, pa tako i ovde - priča romana je pre svega o ljubavi, ali i o ciljevima i ambicijama ljudi, a istovremeno kritika katoličke crkve i odlična satira kraljevskih porodica i života u 18om veku.Saramago ne samo da je odličan pisac (poglavlje o prevoženju kamena za manastir u Mafri je nešto najbolje što sam pročitao ove godine, a celo delo i generalno sjajno opisuje život u to doba), već je i vrlo duhovita osoba. Narator će svojim propratnim komentarima izazvati onaj tihi smeh, koji te tera da se vratiš tim rečenicama i sporije ih pročitaš još jednom.Čitati ponovo!
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča .
18. decembar 2021.
Teodor Vujičin
"Koliko puta se dogodi da se molimo za jedno, a dobijemo drugo, i baš u tome leži misterija molitve, mi molitve uputimo s jednom namerom, a one same izaberu sopstveni put, i ponekad čak i uspore da bi propustile napred druge molitve, docnije upućene, i nije redak slučaj da se dve različite molitve spoje u jednu kombinovanu, koja ne liči ni na jednu od onih od kojih je nastala […]"
01. avgust 2016.
Nikola J
Moj drugi Saramago, i ništa lošiji od Smrti i njenih hirova. Čitajući Sedam Sunaca, već sam znao šta da očekujem, bar što se Saramagovog stila tiče. Dugačke i ponekad komplikovane (ali po pravilu lepe; potpuno zaslužena Nobelova nagrada) rečenice pisane su sa nekim svojim pravilima, gramatički i stilski nepravilno, bez znakova interpunkcije gde bi trebali da budu.Medjutim, čovek se brzo navikne na nešto dobro, pa tako i ovde - priča romana je pre svega o ljubavi, ali i o ciljevima i ambicijama ljudi, a istovremeno kritika katoličke crkve i odlična satira kraljevskih porodica i života u 18om veku.Saramago ne samo da je odličan pisac (poglavlje o prevoženju kamena za manastir u Mafri je nešto najbolje što sam pročitao ove godine, a celo delo i generalno sjajno opisuje život u to doba), već je i vrlo duhovita osoba. Narator će svojim propratnim komentarima izazvati onaj tihi smeh, koji te tera da se vratiš tim rečenicama i sporije ih pročitaš još jednom.Čitati ponovo!
13. avgust 2013.
Jovan Mihajlović
Jedan od najboljih romana koje sam ikada pročitao, bez preterivanja. Nenadmašno.