Pantićeve priče, sa snažnim pečatom fikcionalnog autobiografizma, na izvjestan, autorski prepoznatljiv način, reflektiraju učinke depresivnog i represivnog rada historije u posljednjoj četvrtini XX stoljeća. U knjizi «Žena u muškim cipelama» (the best of) sačinjen je presjek iz novijih faza Pantićevog rada (novobeogradska trilogija: «Novobeogradske priče», «Sedmi dan košave», «Ako je to ljubav») koje su, prema jednodušnom stavu čitateljske publike i kritike, reprezentativan primjer nove, a stare dobre kratke priče u koju kao u kakvo jezičko skladište staje sve ono vrijedno što o životu još treba reći.
Priče Mihajla Pantića prevođene su na dvadesetak jezika, uvrštene u mnoge antologije i preglede, i objavljene u više posebnih stranih izdanja. Pantić je sveučilišni profesor, urednik u izdavačkim kućama i časopisima, stalni kritičar prestižnih magazina, vrlo aktivan u književnom životu i književničkim ogranizacijama, svakako jedno od najvažnijih imena suvremene srpske književnosti.