Osjetila sam potrebu da se operem, da sa sebe skinem prljavu kožu u kojoj sam dulje od pedeset godina hodala svijetom. Bila sam žrtva nasilja kao djevojčica, zatim kao udana žena, osjećaj krivice i jada davio me i dok sam pisala. Znala sam izaći na terasu, duboko disati, dahtati, tresti se. To jezivo iskustvo je iza mene. Mnogo se bolje osjećam, u knjigu sam utkala sve svoje suze i znoj i zube i kožu. Ali Ljubav na posljednji pogled nije samo moja priča. U ovom su romanu i priče mojih prijateljica, znanica, susjeda, kolegica. Nasilje je omiljeni sport hrvatskih mužjaka.
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča .
Artikal nema komentare