Negde tačno u Beogradu, i nekako otprilike sada, živi čovek, ne više mlad, a ne baš ni zreo, u gluvom i pustom porodičnom stanu koji deli još samo s psom, za razliku od života, koji ne deli ni sa kim, mada mu je prevelik tako samom. Osim starih fotografija jednog iščezlog detinjstva i porodice kakve je jednom bilo ili moglo biti, ima još samo bagaž starih grehova i sporednih ogrešenja o zakon, koja će ga dovesti do Pravnice, žene njegovih snova i možda, samo možda, njegovog života. Ako se život ne pokaže pretesnim za oboje.
A tu su negde, u fokusu junakovog pogleda, jedan grad i dve reke, jedna kafana na vodi gde se dobro jede i još bolje troše ljubavne iluzije, jedan taksista i jedna devojčica, jedna policijska plavuša koja liči na Kim Gordon, i šta biste još hteli?
Roman Ivana Tokina je diskretno nežan, elegantan, s oporom završnicom. Odlično ide uz vino, sir i Majlsa Dejvisa. Čuvati na suvom mestu zaklonjenom od sunca, uživati ga u samoći misleći na nekog dragog, dostižnog ili ne.
Teofil Pančić
20. maj 2019.
Jedan od najnormalnijih ljudi na svetu
Fantastična knjiga koju ne može svako razumijeti :) Jedno veliko oduševljenje!
29. septembar 2017.
Jelena
Za svaku preporuku! Zaista sam odusevljena.
29. jun 2017.
Marlon
Knjiga je na granici banalnosti..autor kao da jedva sastavlja recenice.i kao da se trudi da pokrije slab vokabular preko lose imitacije kratkoce recenica \'alla Bukovski\'...koje u vecini slucajeva nemaju nikakvog smisla npr.sef dobro vozi,mada ne bas najbolje..ponavljanje istih rijeci po nekoliko puta u dvije recenice.Prica je prazna..filozofija krajnje plitka.sa veoma rijetkim dubljim izletima...Momak treba da se sto pre ostavi pisanja i vrati se konobarisanju.
26. jul 2016.
Olivera Kovacevic Jankovic
Lepo!!!! Fina filozofijica,prijatnost teksta.Svidja mi se.
17. mart 2016.
olga
divan roman!
24. decembar 2015.
hepitajms
Za sanjare, najposebniji roman na svetu. Treba nam više ovakvih stvari.
12. mart 2015.
Jovana Ivanović
Zaista sam uživala čitajući... topla preporuka!