U delu Čarape kralja Petra, Vitezović slika veliku, dragu ličnost srpskog kralja Petra Oslobodioca, njegovu brigu za običnog vojnika u Prvom svetskom ratu, i njegov stradalni put s narodom. "Čika Pera" se tu oslikava kao istinski narodni kralj, domaćin kuće, prijatelj, čija saživljenost s patnjom ratnika nije stvar literarne fikcije; ona je data kao sinteza fakta i emocije, iskustva i simpatije pisca, koji sluša, i često čuje, ritam istorije i sudbine svog naroda.