Pre nego što je žanr YA (
Young Adult) priznat kao takav, bibliotekari se nisu samo mučili da ga definišu već i da osmisle kako da zainteresuju mladež kao čitalačku grupu.

Elen Konford je bila jedna od začetnika pravca koji je tada bio tek u povoju:
Young Adult (YA) fikcija. U čast njenog doprinosa književnosti, pripremili smo vam mali osvrt na YA žanr pre nego što smo i znali za njega – na vreme kada su se bibliotekari ne samo mučili da ga definišu kao žanr, već i da osmisle kako da zainteresuju mladu čitalačku publiku za knjige koje su se bavile temama koje su pisane za njih i o njima.
Iako bi se možda moglo da tvrditi da je literatura koja je namenjena mladima postojala makar od doba Lore Ingols Vajlder i njenog serijala o „Maloj kući“, koji je objavljen tridesetih godina 20. veka, učiteljima i bibliotekarima je trebalo dosta vremena da prihvate knjige za tinejdžere kao zaseban žanr. „Danas se mnogi bibliotekari ponašaju kao kukavice“, izjavila je Meri Kingsberi o toj temi još davne 1971. godine. Zaplašeni od strane roditelja i pod pretnjama zabrinutih upravitelja, tvrdila je, bibliotekari su se povlačili pred talasom književnosti koja je pisana za i o mladima. „Bibliotekari možda nikada neće moći da premoste generacijski jaz“, procenila je, „ali pažljivim odabirom literature mogu da pokažu svest o specifičnim preprekama na koje mladi nailaze u svojim životima.“
Samo sedam godina kasnije, fraza
Young Adult postaje česta pojava u bibliotekama. Međutim, uporedo sa ovim novim terminom došle su i strepnje za to kako je realnost prikazana u knjigama za mlade čitaoce – u knjigama za koje, kako Maja Pank Merc tvrdi, neki odrasli strahuju da „prkose, ili čak pokušavaju da podrivaju društveno uređenje.“ S druge strane, sama Mercova je branila trend „novog realizma“ u
Young Adult romanima, i izazivajući bibliotekare da „utiču na osposobljavanje učenika u ljude koji će kritički promišljati i preispitivati prikrivene odlike naše kulture podjednako kao i njene neprikrivene aspekte“.